Kad Milo Đukanović padne, a bliži mu se kraj, pašće i njegov tajkun, polagaće račune za Kombinat aluminijuma, raskuniće se ovaj štetni ugovor za Crnu Goru i oduzeti mu se ona poklonjena zemlja od Glavnog grada Podgorice, kazao je profesor metalurgije, potpredsjednik Skupštine i poslanik Demokratskog fronta prof.dr Branko Radulović.
On je naveo da druga dva investitora u bivšim pogonima KAP-a Miodrag Davidović, koji je kupio Kovačnicu, i Roman Denkovič, koji je kupio dio Prerade i bazene crvenog mulja, mogu biti podržani na tržišnim osnovama, samo ako ostvare ono što su obećali.
„Danas, nažalost, zahvaljujući Đukanoviću imamo sljedeću situaciju. Jedan Đukanovićev tajkun, koji nije uložio nijedan cent u KAP, niti je platio ugovorenu cijenu od 28 miliona eura, niti je donio išta novo, ni u znanju ni u opremi, zagađujući i dalje životnu okolinu, koristi postojeće zalihe, monopole, mali broj radnika, servilne inženjere i sindikalce, i ubira veliki profit i na samom ingotu“, naveo je Radulović.
„Svi smo se složili u jednom, da aluminijumska industrija ima perspektivu"
On je to saopštio reagujući na novonastalu situaciju u kojoj Uniprom Veselina Pejovića iako još nije platio za imovinu KAP-a, prodaje aluminijum po visokoj cijeni, koja je u četvrtak na Londonskoj berzi iznosila čak 2.108 dolara po toni plus premije od oko 400 dolara.
„Sve što sam govorio i na šta sam ukazivao svih ovih godina otkad sam se vratio u Crnu Goru, bilo da je u pitanju KAP, Željezara, EPCG ili autoput se obistinilo i to u potpunosti. Da su me poslušali, Crna Gora bi danas bila bogata država. Sjetiće se građani, koliko sam samo ukazivao na anomalije i nudio konkretna rješenja za KAP, čak sam bio spreman da preuzmem odgovornost i sve to realizujem, ali nažalost nije bilo sluha. Poslednji moj pokušaj bio je izrada studije 'Restrukturiranje i dugoročna održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori'“, naveo je Radulović.
On je podsjetio da je svim ministrima, poslanicima, akademskoj zajednici, sindikatima, medijima dostavio analize sa okruglog stola kojem su prisustvovali vlasnici i direktori najvećih aluminijumskih kompanija u regionu, poput Impol Sevojna, Feal-a, TLM-a iz Šibenika, Aluminijuma Mostar,...
„Svi smo se složili u jednom, da aluminijumska industrija ima perspektivu. Svi su bili saglasni sa konceptom koji sam predložio, kako bi to trebalo učiniti, svi osim jednog, najvažnijeg, Đukanovića, koji je sve što je dosad činio, a ticalo se KAP-a, činio protiv interesa Crne Gore“, istakao je Radulović.
On je kazao da je tada tvrdio, što i dalje misli, da je „aluminijum metal sadašnjosti i budućnosti, da će zbog kombinacije fizičko-hemijskih osobina tražnja za njim konstantno rasti.
„Predviđa se da će se ukupna potrošnja aluminijuma u svijetu u kontinuitetu rasti i da će sa sadašnjih 50 miliona tona, u 2025. godini porasti na 120 miliona tona. Predvidio sam tada da će na berzi metala cijena aluminijuma preći 2.000 dolara po toni“, saopštio je Radulović.
On je naveo da aluminijumsku industriju treba restrukturirati u tri cjeline: primarnu proizvodnju, institut za aluminijum i aluminijumski tehnopolis.
„Prema analizi koju sam sačinio, pokazalo se da takva aluminijumska industrija može profitabilno poslovati već sa cijenom od 1.746 dolara po toni, sa premijom za kvalitet, sa doplatkom za strukturu tehnološkog sadržaja, u kojoj, normalno ne bi bilo ingota, sa 1.200 zaposlenih, plaćajući tržišnu cijenu električne energije, sa proizvodnjom od 120.000 tona, čak i nižeg tehnološkog sadržaja, kao što su trupac, blok, žica, legura, lim...”, naveo je Radulović.
Mnogo nepoznanica u vezi s preradom crvenog mulja
Kada je u pitanju korišćenje crvenog mulja, čija je dva bazena kupio ukrajinski biznismen Roman Denković, a koje planira da koristi sa proizvodnju građevinskog materijala i metala, Radulović smatra da to nosi niz nepoznanica. To se najviše odnosi na ekologiju odnosno, stepen ispranosti otrovnih i kancerogenih materija i smanjenje PH faktora, posebno u onom bazenu koji je bio obložen nepropusnom gumom.
„Pitanje na koje nema odgovora u ovom aranžmanu je za koji period će se preraditi sedam miliona tona crvenog mulja stacioniranog u ova dva bazena i odstraniti oko 500.000 tona čvrstog industrijskog otpada. A obaveza iz poglavlja 27 za ekologiju, biće striktna“, napomenuo je Radulović.
Ima nade za oporavak Kovačnice
Primjer Kovačnice je, kako kaže Radulović, potvrda onoga što je govorio da je budućnost u legurama i većim tehnološkim sadržajem. Ovaj pogon je prije nekoliko mjeseci kupio Neksan, a proizvodnja bi nakon šest godina trebalo biti nastavljena za mjesec.
„I sa ovom opremom može se ostvariti proizvodnja od oko 10.000 tona godišnje i Kovačnica raditi profitabilno. A kakva bi tek bila kada bi radila u nekom savremenom i konkurentnom sistemu sa modernom opremom u tehnopolisu aluminijuma. Bila bi ponos, kao i što je bila prije Đukanovića“, smatra Radulović.
Bonus video:
