NATO je savez koji stalno nalazi razloge da postoji, na iznenađenje nekih i na nezadovoljstvo Rusije.
Nakon ruskog pripajanja Krima i upada na istok Ukrajine, NATO je pronašao novi razlog u makar dvije trećine svoje stare mantre za evropsku bezbjednost: Držati Ruse napolju, Sjedinjene Države unutra, a Njemce dolje, piše „Njujork tajms“.
Otvaranje vrata Crnoj Gori je, prema riječima zvaničnika NATO i analitičara, direktna poruka Moskvi nakon pripajanja Krima da će Alijansa nastaviti da prima države koje žele da joj se pridruže, bez obzira na ljutnju Moskve, navodi se u članku Stivena Erlangera.
"Prije Ukrajine, pitanje o Crnoj Gori je glasilo 'Koja je svrha? Tako je mala", kaže Derek Čolet, bivši asistent američkog ministra odbrane za međunarodna bezbjednosna pitanja.
"Nakon Ukrajine, pitanje je 'Što da ne?"
Uoči samita NATO početkom jula u Varšavi, bezbjednosni zvaničnici Alijanse su duboko u razgovorima o tome kako istovremeno odgovoriti na aktuelne i potencijalne prijetnje od Rusije i od haosa na Bliskom istoku, piše Erlanger.
Čolet smatra da se ne postavlja pitanje "da li je NATO važan, nego zašto je NATO važan!" Pošto se "ponovo pojavila ruska prijetnja, Ukrajina, zabrinutost u centralnoj Evropi i na Balkanu, NATO nam je potreban,“ rekao je.
"Međutim, koliko je NATO važan za prijetnje s juga?"
Zbog pritiska od otvoreno revanšističke Rusije, SAD su se obavezale na novu pomoć u odbrani Evrope u interesu odvraćanja i pružanja sigurnosti, kaže Obamina administracija.
Istovremeno je, piše dalje Erlanger, tursko obaranje ruskog aviona približilo NATO angažovanju na jugu - borbi protiv Islamske države, koja je napala civile u najmanje jednoj članici NATO, Francuskoj.
U analizi se ocjenjuje da je direktno vojno učešće Rusije u Siriji ublažilo tenzije između članica NATO koje se graniče sa Rusijom, poput Poljske i baltičkih država, i onih bliže Siriji, poput Grčke i Italije.
"Ranije su se istočne i južne članice sporile oko prioriteta, ali sada istok vidi rusku prijetnju i na jugu, dok jug vidi novu konvencionalnu prijetnju, kao na istoku", kaže Rem Korteveg iz londonskog centra za evropsku reformu.
"Sada vidimo odluku da se pojača vazdušna odbrana uz obale Turske, u Crnom moru rasporede raketni razarači i pojača prisustvo mornarice u istočnom Mediteranu - to je sličan program pružanja sigurnosti kao onaj za istok".
Nakon višegodišnjeg proučavanja prijetnji izvan Evrope i zabrinutosti da bi NATO mogao malo značiti nakon povlačenja iz Avganistana, posvećenost kolektivnoj odbrani država članica u Evropi je ponovo postala centralna.
"Još od kad je Rusija krenula na Krim i na istok Ukrajine, tradicionalna misija Člana 5 NATO se ponovo smatra važnijom,“ rekao je visoki član Obamine administracije, misleći na princip da je napad na jednu članicu napad na sve njih.
Stoga će glavna tema sastanka u Varšavi biti kako sprovesti odluke donesene u Velsu 2014 - koliko vojnika rasporediti na istoku, sa kojom opremom i gdje ih pozicionirati. Poljaci, na primjer, žele vojnike i opremu na istoku, bliže ruskoj granici, dok ih druge članice NATO, imajući na umu Moskvu, žele bliže njemačkoj granici.
Erlanger piše da se vodi polemika oko toga kako ubrzati donošenje odluka NATO u vrijeme krize, a da se zadrži princip jednoglasnosti.
Da li bi članice NATO trebalo da daju komandantu Alijanse, nekom američkom generalu, "preautorizaciju" da rasporedi nove snage za brzu reakciju, koje su i dalje u nacionalnim bazama i pod nacionalnom komandom, i premjesti opremu bez dodatnog odobrenja od strane nacionalnih vlada? Da li bi predstavnici tih vlada, koji sjede u Sjevernoatlantskom savjetu, organu NATO za donošenje odluka, trebalo da smanje broj međukoraka potrebnih prije pokretanja akcije?
Korteveg, na primjer, smatra, da savjet mora odobriti svaki stadijum. Ako obavještajci otkriju prijetnju, savjet se mora jednoglasno dogovoriti da počne vojno planiranje. Mora se sastati da odobri planove i ponovo glasati za obezbjeđivanje snaga, a potom za njihovo raspoređivanje. Za to je potrebno najmanje nekoliko dana.
Što se tiče preautorizacije, čak su i SAD sumnjičave zbog pitanja suvereniteta.
Nova desničarska poljska vlada traži trajno raspoređivanje trupa NATO, poželjno američkih, na svojoj teritoriji. Međutim, SAD i Britanija su i dalje za „istrajno i kontinuirano“ prisustvo trupa NATO pod različitim nacionalnim komandama, ističe se u članku.
Erlanger dodaje da Vašington ne raduju glasni pozivi Poljaka da se nuklearno oružje bazira u njihovoj zemlji, uprkos tome što ruski predsjednik Vladimir Putin češće od sovjetskih lidera pominje moguću upotrebu taktičkog nuklearnog oružja.
On očekuje da će SAD i dalje vršiti pritisak na članice NATO da ispune obećanje o izdvajanju dva odsto BDP za odbranu. Na SAD otpada oko 75 odsto ukupne vojne potrošnje NATO. Njemačka, na primjer, za odbranu troši samo 1,3 odsto BDP.
Evropski dopisnik "Njujork tajmsa" kaže da ruske vojne vježbe mnoge čine nervoznim, što i jeste njihova svrha. Podsjeća da je prilikom vježbe u martu simulirana invazija na baltičke države, uključujući osvajanje obližnje teritorije od Finske, Danske, Švedske i Norveške, sa ciljem da se NATO-u pokaže kako bi bilo teško povratiti baltičke države, čak i na osnovu Člana 5, u slučaju ruske okupacije.
Ruske akcije, međutim, podstiču države poput Švedske i Finske, koje nikad nisu bile članice NATO-a, da ozbiljno razmisle o tome. S obzirom na to da i druge balkanske države žele članstvo, Crna Gora vjerovatno neće biti posljednja, zaključuje Erlanger.
Bonus video:
