Nekadašnje čelnike Socijaldemokratske partije (SDP) godinama je bolio naslov iz “Vijesti” - “Ako DPS potopi Taru, SDP će napustiti kajakaški savez”. Naslov je vrlo ilustrativno oslikavao tadašnju politiku partije Ranka Krivokapića koja je svako malo prijetila rušenjem Vlade da bi na kraju popustila pod pritiskom većeg, uz poneku ostavku sa simboličnih funkcija.
Sada su Socijaldemokrate (SD), prvi put i nezvanično, nakon što su oko dvije godine bespogovorno podržavale Demokratsku partiju socijalista (DPS) zaprijetile izlaskom iz izvršne vlasti poslije najave ministra Osmana Nurkovića iz Bošnjačke stranke (BS) da će Vlada aerodrome u Tivtu i Podgorici izdati u zakup na 25 do 30 godina. Poznavaoci političkih prilika smatraju da nije primjereno slično poređenje sadašnjeg sa odnosima u nekadašnjoj vladajućoj koaliciji, pa makar to bilo sa napuštanjem paraglajding ili balonarskog saveza od strane SD-a. Dok su iz SD-a poručili da je “pitanje aerodroma veće od političkih partija”, izvršni direktor Centra za monitoring (CEMI) Zlatko Vujović smatra da će ta partija ostati u Vladi šta god bude sa aerodromima.
“Teško je očekivati da bi SD mogao raskinuti koaliciju sa DPS-om, iako bi davanjem u dugoročni zakup aerodroma partija Ivana Brajovića izgubila snažan oslonac za održivost svoje biračke podrške. Pri tome, njihovi argumenti su prilično snažni, jer je teško shvatiti zašto se država odriče aerodroma kada je više nego jasno da ovo preduzeće može uspješno poslovati, iz sopstvenih prihoda servisirati kredit potreban za svoj razvoj i pored svih klijentelističkih i nepotističkih zapošljavanja”, tvrdi Vujović.
Nurković je prijetnju Socijaldemokratama objasnio navodima “da ih to pogađa jer su u ovoj kompaniji pozapošljavali rodbinu i prijatelje, ali to ne može biti preče od interesa države” i da treba da pogledaju primjere iz regiona. Kadrovi SD-a prisutni su i Ministarstvu prosvjete, nacionalnim parkovima, ali ni stranka Rafeta Husovića nema razloga da prigovara zbog partijskog uhljebljavanja svojih aktivista. Kadar BS-a je, primjera radi, značajno prisutan u Ministarstvu saobraćaja, Željeznici i Monteputu.
Vujović ističe da je SD veoma uspješno kapitalizovao savez sa DPS-om.
“Biti u vlasti manji partner pokazuje se veoma privlačnim magnetom ne samo za najveći broj nekadašnjih članova SDP-a, već i velikog broja građana. SD je svjestan kako je teško politički preživjeti van vladajuće koalicije i kako je lako ostati bez birača kad su oni suočeni sa gubljenjem posla”, kaže Vujović.
On primjećuje da je DPS sada suočen sa značajno komplikovanijim odnosima nego što je bio slučaj sa nekadašnjom koalicijom sa SDP-om, iako u javnosti odnosi u vlasti izgledaju idilično. Dok je u prethodnih deceniju i po praktično samo SDP imao kapacitet da ucjenjuje DPS, podsjeća Vujović, sada to mogu SD, BS, poslanik albanske koalicije i HGI. Sa druge strane DPS ima male šanse da obezbijedi podršku neke od opozicionih partija. Osim zbog aerodroma, jedini javni spor u vladajućoj koaliciji je izbio nakon izjave bivšeg predsjednika SO Petnjica Adnana Muhovića da je Njegoš “genocidni pisac” i da su Crnogorci “mali narod”. Iako su odbornici DPS i SD smijenili Muhovića u Petnjici, Vlada je pod pritiskom BS-a povukla odluku da se Dan Njegoševog rođenja slavi kao državni praznik, a Nuhovića imenovala za člana Borda direktora AD Održavanje željezničkih voznih sredstava. Drugi primjer koji ilustruje kadrovsku prenapregnutost u vladajućoj koaliciji je prijetnja ministra prosvete Damira Šehovića (SD) da će smijeniti tadašnjeg v.d. Zavoda za školstvo Rešada Sijarića (BS) na šta je on odgovorio da mu “ne pada na pamet da se povuče jer nije odgovoran”, iako je utvrđeno da je riječ o plagijatu dijela hrvatskih školskih planova i programa. Šehović je na kraju Vladi predložio Sijarića za direktora Zavoda za školstvo.
U prethodnom savezu, SDP-u je prema koalicionom sporazumu pripadalo 20 odsto funkcionerskih mjesta. Sada se ne zna koliki dio kolača vlasti su dobili SD i BS. Upućeni tvrde da je to 20 odsto, ali da SDP nikad nije uspio da popuni više od 12 odsto zbog čega se sada stiče utisak o plimi kadrova Socijaldemokrata i BS-a.
“DPS je bio primoran da sve zajedno napravi dramatično više ustupaka malim partnerima nego nekadašnjem SDP-u. Tako neke od ovih partija nijesu bile spremne kadrovski da pokriju nove značajne pozicije u vlasti. SDP i DPS su bili prilično ujednačeni, kada je bila riječ o kvalitetu kadrova, tako da ti kadrovi nisu “štrčali”, iako je u oba slučaja jasno da se kvalitet uvijek povlačio u korist partijskog kadroviranja. Ono što dodatno usložnjava situaciju je prilično heterogena struktura BS, koja se sastoji iz nekoliko prilično snažnih i autonomnih frakcija, tako da je potrebno koalicionim dogovorima zadovoljiti i untarpartijske odnose”, ističe Vujović.
Borba za muslimansko/bošnjačko biračko tijelo
Vujović kaže da se SD i BS, kao i DPS snažno bore za isti dio muslimansko/bošnjačkog biračkog tijela, pri čemu se manji partneri ističu u namjeri da se predstave kao institucionalni kanal za bolju predstavljenost ovog naroda i zapošljavanja u državnim institucijama i javnim preduzećima.
“Ovu politiku prati i DPS. Tako crnogorska vlada nikad nije, makar u novijoj političkoj istoriji, imala toliko članova vlade iz ovog dijela biračke populacije. To najbolje oslikava intenzitet borbe na terenu između ova tri subjekta. SD-u je pozicioniranjem BS prilično sužen uticaj u vladajućoj strukturi, a svakako i prostor za dalji rast u biračkom tijelu. BS, odnosno njen rast je podržan bio od strane DPS-a u cilju slabljenja tadašnjeg SDP-a. Međutim, snažniji BS predstavlja teret ne samo Socijaldemokratama, već i DPS-u. Đukanovićeva partija bi se najradije oslobodila zahtjevnih koalicionih partnera ili im makar smanjila cijenu”, navodi Vujović i procjenjuje da će DPS, na narednim parlamentarnim izborima, pokušati da uz oslabljenu opoziciju ponovi scenario sa lokalnih izbora u Podgorici: “Uz pomoć rasipanja opozicionih birača, kao i nisku izlaznost DPS bi mogao ojačati svoju, a oslabiti poziciju sadašnjih koalicionih partnera”.
Bonus video:
